Na izgradnju i opremanje dvorane utrošeno je nešto više od 40 milijuna kuna, koliko iznosi i kredit koji je na 25 godina za ukupno 72 milijuna podiglo gradsko poduzeće Neapolis Sport, a Županija u investiciji sudjeluje s dva milijuna kuna.

Župan Jakovčić čestitao je Novigrađanima na sjajnom uspjehu i spomenuo da je dvorana najveći biser županijskog programa Istra znanja.

- Ona nije samo sportski, već i privredni i općedruštveni objekt koji će svojim sjajnim arhitektonskim rješenjem i sadržajima značajno doprinijeti kvaliteti života u Novigradu, istaknuo je Jakovčič te ukazao na odličnu suradnju između Županije, gradova i općina te Ministarstva regionalnog razvoja, koje je pozvao na njen nastavak, jer će Istra imati sve više kvalitetnih projekata za financiranje i iz evropskih izvora.

Nakon nastupa Novigradskih mažoretkinja, ujedinjenih zborova Novigrad-Cittanova i Cittanova Vocalensemble te folkloraša gradskog KUD-a, uzvanici i građani imali su prigodu vidjeti unutrašnjost i aktivan krov dvorane, a prvi je na teren stao i prvi koš dao istarski župan.

Glas Istre/IDS

U cijelosti prenosimo intervju s predsjednikom IDS-a kojeg je objavio časopis Novi foji:

Koji su ciljevi IDS-a kao člana Kukuriku koalicije?

- Naš glavni motiv je snažna decentralizacija Hrvatske, u kojoj će gradovi i općine, a naročito županije preuzeti odgovornost za ekonomski rast i socijalnu sigurnost zemlje. Pokazalo se da centralna vlast nije dorasla toj ulozi i da treba radikalno promijeniti ustroj zemlje. Naš drugi motiv je pravedno korištenje fondova EU-a tako da se vrednuju kvalitetni projekti. To su dva glavna cilja u slučaju da naša koalicija pobijedi na izborima.

U javnosti kola informacija da je IDS-u važnija predstavnička nego izvršna vlast i da mu je želja da umjesto sadašnja tri, osvoji četiri mjesta u Saboru. Ako je to točno, bit će prilična gužva u 8. izbornoj jedinici. Kako ćete partnere uvjeriti da vam popuste?

- IDS želi participirati u izvršnoj vlasti s najmanje jednom visokom funkcijom u budućoj hrvatskoj Vladi. Logično je da želimo kao koalicija imati većinu u hrvatskom parlamentu i da IDS ima četiri zastupnika. Naravno da će to ovisiti o raspoloženju građana, ali očekujem da će građani, i to ne samo oni iz Istre, biti uz IDS-ovu politiku i sve ono što koalicija bude generalno ponudila za budućnost zemlje.

Očekujete li probleme u raspodjeli mjesta na listi u 8. izbornoj jedinici?

- Ne vidim moguće probleme jer je IDS stranka koja je danas općeprihvaćena u Hrvatskoj i možemo imati kandidate i u drugim izbornim jedinicama, naročito u 7.

Znači, IDS će na izbore u 8. i 7. izbornoj jedinici. A u drugima? Špekulira se s mogućnošću da se tako kandidira Damir Kajin. Je li se o tome u IDS-u razgovaralo, kao i o vašoj možebitnoj kandidaturi izvan 8. izborne jedinice?

- Nedvojbeno je da smo Damir i ja poznati u cijeloj Hrvatskoj i da uživamo povjerenje značajnog broja građana, ali naša stranka ima regionalni prefiks i zato najčešće moramo biti prisutni ovdje. Koalicijski partneri SDP, HNS, IDS i HSU mogu promiješati imena kandidata po izbornim jedinicama, što je praksa u europskim zemljama. Ipak, sklon sam tome da IDS ima svoje kandidate prvenstveno u 8. i 7. izbornoj jedinici.

Znači, ništa od nastupa IDS-a van Istre i Kvarnera?

- Naš nastup je moguće politički vrlo atraktivan jer bi naša imena biračko tijelo lijevog centra nagradilo dobrim izbornim rezultatom, i to sigurno u jakoj koaliciji kakvu čine SDP, HNS, IDS i HSU. Zbog regionalnog identiteta naše stranke logično je da na listama budemo najprisutniji u 7. i 8. izbornoj jedinici.

Je li se u IDS-u razgovaralo i načinu izbornog nastupa?

- Do izbora je više od godinu dana. Želimo postići konsenzus vodstava koalicijskih partnera i nakon toga to provesti na stranačkim tijelima.

U raspodjeli fotelja u Vladi za IDS se spominje jedno ministarsko mjesto (turizam ili regionalni razvitak). Biste li time bili zadovoljni? U više ste navrata jasno rekli da želite do kraja odraditi mandat istarskog župana, Kajin je rekao da on neće u ministre, a navodno nije zainteresiran ni Veljko Ostojić?

- Vrijeme je da Damir preuzme visoko mjesto u Vladi i da svoje saborske mandate, a naročito diskusije ostvari kroz izvršnu vlast. Kao kandidat za predsjednika Republike pokazao je da želi izvršnu vlast. Sada je odlična prilika za njega i njegove birače da svoje ideje realizira u budućoj Vladi.

Kao ministar regionalnog razvitka?

- Logično je da SDP ima predsjednika buduće Vlade i potpredsjednika te da HNS i IDS kao nositelji koalicije imaju potpredsjednike Vlade. Damir treba preuzeti mjesto potpredsjednika Vlade, kao osobnu odgovornost za budućnost zemlje. IDS želi prvenstveno ministra regionalnog razvoja, ali i ministra turizma, u slučaju da se dogovorimo o velikoj Vladi u kojoj bi opstalo to ministarstvo.

Ali, Kajin je rekao da iz Sabora ne izlazi dok ga birači iz njega ne izbace. Kako će IDS promijeniti njegov stav?

- Damir želi biti u parlamentu. Međutim, odgovornost za budućnost zemlje je na Vladi i očekujem od njega da preuzme tu odgovornost. Biti u parlamentu je velika čast, ali najveća odgovornost je na izvršnoj vlasti. Bio je kandidat za najvišu funkciju u izvršnoj vlasti i za mene je logično da preuzme funkciju u Vladi.

Jeste li s njim o tome razgovarali?

- Jesam. Znam da nije sklon ulasku u Vladu, ali inzistirat ću na tome. Vrijeme je da Damir svoje znanje i iskustvo oplemeni u izvršnoj vlasti. Nitko od nas nije u politici zbog vlastitog zadovoljstva, već smo u službi građana koji očekuju našu najveću odgovornost.

Novi Foji

Obznanjeno je to na konferenciji za novinare koju su zajednički u zgradi Županije u Pazinu, smještenoj u susjedstvu Trgovačkog suda, održali istarski župan Ivan Jakovčić i zastupnici Silvano Hrelja, Dino Kozlevac, Boris Miletić, Furio Radin i Damir Kajin.

Župan je rekao da su mu se ispričali za nedolazak Nevio Šetić, Marin Brkarić i Tanja Vrbat, ali da su mu rekli da će amandman potpisati. Svi su vrlo optimistični i očekuju da će Trgovački sud u Pazinu i nakon racionalizacije nastaviti s radom u Pazinu.

Novinarima je podijeljen i materijal koji je v.d. predsjednice suda Adrijana Labinjan Skok dostavila u veljači ove godine Ministarstvu pravosuđa o položaju tog suda s obzirom na predstojeću racionalizaciju s nizom argumenata za nastavak rada pazinskog suda o čemu je naš list u više navrata detaljno pisao.

- Svi objektivni pokazatelji govore o potrebi opstanka tog suda koji je po nizu kriterija četvrti u zemlji, iza sudova u Zagrebu, Splitu i Rijeci te dobrano ispred sudova u Osijeku, Varaždinu, Bjelovaru i Zadru koji se ne dovode upitanje, rekao je Jakovčić.

Ponovio je da je telefonski razgovarao s ministrom pravosuđa Bošnjakovićem, koji je najavio da će ovaj mjesec posjetiti Istru i pokazao je otvorenost da se o pazinskom sudu razgovara, što Jakovčić smatra dobrom naznakom i nada se pozitivnom rješenju.

Miletić smatra da se greška u zakonskom prijedlogu još može ispraviti i da je jedinstvenost saborskih zastupnika jasna i nedvosmislena poruka Ministarstvu, dok je Kajin ukidanje suda u Pazinu nazvao neracionalnom mjerom Vlade. Na naše pitanje je li pazinski sud tako značajna tema da su prvi put istarski zastupnici pokazali jedinstvo te hoće li još biti takvih slučajeva, odgovorio je samo Jakovčić i to, kako je istaknuo, kao predsjednik IDS-a.

-Ovo je jedna od najvažnijih tema koja ima direktne efekte na Istru, a može se riješiti saborskim amandmanom. Hoće li i ubuduće biti takvih akcija, ovisit će o tome hoće li biti takvih tema kod kojih se zajedničkom akcijom može sprijiti nešto što bi moglo biti loše, kazao je župan.

Župan Ivan Jakovčić sa suradnicima, istarski gradonačelnici i članovi Vijeća Turističke zajednice Istarske županije sastali su se danas u porečkoj Vili Polesini s predsjednicom Vlade Republike Hrvatske Jadrankom Kosor, te s ministrima zdravstva, regionalnog razvoja i zaštite okoliša.

Na susretu predstavnika iz Istarske županije i Vlade razgovaralo se ponajviše o pulskoj bolnici turizmu i projektu Brijuni-Rivijera. Istarski župan Jakovčić potpisao je u prisutstvu premijerke, s ministrom zdravstva Darkom Milinovićem i s ravnateljem Opće bolnice Pula Lemsom Jerinom, okvirni sporazum o izgradnji nove bolnice u Puli. Projekt je vrijedan 800 milijuna kuna, od čega 600 milijuna otpada na izgradnju, a 200 milijuna na opremanje bolnice. Nova bolnica bi trebala biti gotova do kraja 2013. godine, a prostirat će se na 40 tisuća metara četvornih.

Govoreći o okvirnom Sporazumu za izgradnju bolnice Jakovčić je rekao kako je Vlada pokazala odlučnost da se u ovim teškim vremenima ovako važan projekt ne zaustavlja. Najavio je kako će do kraja godine biti završeni svi pripremni radovi i okončna natječajna dokumentacija, nakon čega bi se trebalo krenuti i u samo izgradnju.

Istarski župan rekao je kako nakon današnjeg susreta s premijerkom nema više zapreka u realizaciji projekta Brijuni-Rivijera.

– Podrška Vlade govori da se u realizaciju projekta mora ići ubrzano, a razgovarali smo kako u projektu Brijuni-Rivijera pravo mjesto mora naći i obnova turističkih kapaciteta na otočju Brijuni, jer je to magnet cjelokupnog projekta – ustvrdio je.

Na ovotjednoj sjednici Vlade trebale bi biti donijete odluke kojima će se započeti novi proces u realizaciji projekta Brijuni – Rivijera.

Jutarnji list/Slobodna Dalmacija i IDS

Jakovčić smatra da je bezobrazno da u HEP-u nemaju potrebu razgovarati ni s kim iz lokalne i regionalne zajednice te da to samo potvrđuje ovakve njihove izjave.

- Poznato je da Županijski prostorni plan ne predviđa mogućnost izgradnje Plomina na ugljen i naš stav po tom je pitanju vrlo jasan. Ako HEP nastavi s takvim ponašanjem ne uvažavajući mišljenje građana, naići će na žestoki otpor i ovim putem ih upozoravam da se ne igraju s nama, kaže Jakovčić.

Naglasio je da proizvodnju energije treba ravnomjerno rasporediti te da je poznato da je zapadni dio Hrvatske, uz Istru i Primorsko-goransku županiju, najveći proizvođač energije u zemlji. Smatra da bi puno pametnije bilo da se država pozabavi mišlju da izgradi značajan energetski kompleks na području Slavonije i Baranje, koja je, tvrdi, u najvećoj ekonomskoj krizi.

- Plomin na plin je tema koja je uvijek otvorena, no i to može pričekati još nekoliko godina, zaključio je.

Aktualizacija izgradnje Plomina ponovno je u prvi plan stavila pitanje energenta o kojem županijska vlast već dugo ima jasan stav, zalažući se da se umjesto ugljena koriosti plin. Svojevremeno je Klub mladih IDS-a, koji je tada vodio sadašnji glavni tajnik stranke Tedi Chiavalon, pokrenuo peticiju protiv TE Plomina 3 na ugljen, a koju je dosada potipsalo 6 tisuća građana.

Glas Istre/IDS

Predsjednici IDS, SDP-a, HNS-a i HSU, Ivan Jakovčić , Zoran Milanović, Radimir Čačić, i Silvano Hrelja izjavili su nakon gotovo dvosatnog razgovora u Etno selu “Baranjski divani” kod Belog Manastira da ta koalicija ima jasnu alternativu i strategiju razvoja Hrvatske, te da je to sigurno pobjednička koalicija na predstojećim parlamentarnim izborima.

Predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić izrazio je kao i ostali čelnici koalicije zadovoljstvo “vizijom koju nude kao sigurni pobjednici na parlamentarnim izborima”. Važnim je ocijenio dogovor oko decentralizacije Hrvatske.

Spremni smo za izbore kada god oni bili, premda mislimo da je i sada “sazrijela situacija za nove izbore”, ali sve dok vladajuća stranka ima većinu, mi smo spremni za razgovore i suradnju, kazao je predsjednik SDP-a Zoran Milanović dodajući da je “ova koalicija, kojoj se od danas priključio i HSU, drukčija, odvažnija je i spremnija na promjene za boljitak Hrvatske.”

Važno je pokrenuti gospodarski razvoj, investicijske fondove, ali posebno smo razgovarali i o decentralizaciji države i o tome kako novom fiskalnom politikom pokrenuti i županije i gradove, rekao je Milanović. Također je kazao da danas nisu uopće razgovarali o HSLS-u i njihovoj odluci o izlasku iz vladajuće koalicije.

Predsjednik HNS-a Radimir Čačić naglasio je da je najvažnije pokrenuti gospodarski oporavak, ali i raditi na stvaranju novog vala optimizma, kojega u Hrvatskoj nema.

Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja rekao je da mu se sviđa pristup problemima koji imaju članovi koalicije kojoj sada i ta stranka pripada. Radi se o ljudima punim energije, odgovornosti i “svakako o pobjedničkoj koaliciji”, kazao je.

Na pitanje što koaliciji donosi pristup HSU-a, Jakovčić je za Glas Istre precizirao da je “IDS stranka koja želi imati otvorene razgovore sa svima i to ne samo s partnerima s kojima surađujemo već skoro dva desetljeća (HNS, SDP). HSU, kao jedna od stranaka koja je zainteresirana za suradnju s našom, još uvijek nepotpisanom ali izvjesnom koalicijom, za mene je prihvatljiva, neovisno o tome što je HSU vodio jednu slalom politiku sve ovo vrijeme, kako na istarskom tako i na nacionalnom nivou. Vjerujem da će vodstvo HSU-a razumjeti da ako želi imati uspjeha u politici, treba biti principijelan. Od Hrelje očekujem da to ne bude samo trenutna odluka i interes radi njegovog preživljavanja na idućim izborima, već dugoročno opredjeljenje HSU-a za suradnju s SDP-om, IDS-om i HNS-om.”

Glas Istre/IDS

U gluho doba tople lipanjske noći kolona rasklimanih autobusa usporeno vrluda starom magistralnom cestom koja preko mitskih Žminja i Vodnjana spaja Pulu i krajnji jug istarskog poluotoka s ostatkom prikoučkarskog svijeta.

Godina je 1987. i cijeli se Zagreb priprema za veliki sportski događaj koji će do danas ostati upamćen kao jedan od najreferentnijih evenata u povijesti grada. Socijalistička Jugoslavija odlučila je prekršiti temeljna ljudska prava i ukloniti s ulica grada likove koji bi prema sigurnosnoj procjeni mogli bili neprimjereni za pokazivanje svijetu koji u srpnju dolazi u Zagreb na Univerzijadu. Romi, glavni akteri tog prototipa humanog preseljenja, prebačeni su u tom noćnom blitzkriegu starim autobusima iz glavnoga grada u ionako polupustu i poluotpisanu Istru.

Što je donijela Univerzijada

Velik broj njih i danas živi u središtu Pule, no većina Roma pristiglih iz Zagreba smještena je u srednjovjekovnoj urbanoj jezgri Vodnjana. Jedinstvenu vodnjansku atmosferu u svom je dokumentarcu La Strada iz 2004. sugestivno prenio redatelj Damir Čučić. Tragika povijesti grada s tisućljetnom poviješću – koji od Pule dijeli tek desetak kilometara ravnice – dobila je tako novu epizodu.

Do dolaska Roma 40-ak su godina zjapili sablasno prazni nizovi građanskih kuća, u kojima su u središtu Vodnjana svojedobno živjeli talijanski karabinjeri i carinici uvezeni s juga Italije. Iako uglavnom više ne žive u centru grada, preostali Bumbari kako sebe ponosno nazivaju vodnjanski Talijani – i danas su aktivni u očuvanju specifičnosti svog kulturnog identiteta, zeznutog talijanskog dijalekta.

Univerzijada je, međutim, za Istru i ovu priču važna i zbog jedne druge stvari koja je, za razliku od tajne Operacije Romi, izvedena polulegalno. Uri su bili ogromni budžeti koje je ocvali socijalizam široke ruke prosipao u promociju države čija se propast već naslućivala. Lokalna je radiopostaja, u sustavu Radiotelevizije Zagreb, naslijedila tako od svoje centrale, za tadašnje prilike, najmoderniju studijsku opremu. Utemeljenje tako legendarni Studio 3 Radio Pule koji će naredno desetljeće biti jedan od važnih elemenata u formiranju novog kulturnog, ali i političkog identiteta Istre.

Osim gostionice Vodnjanka, te kultne gastro-socijalne institucije, lokalnog debatnog centra, smještenog uz rub magistralne ceste, 90-ih će Vodnjan i okolica dati i najvažnije aktere glazbene i pop-kulturne scene, ljude kojima je obližnja Pula bila downtown iz kojega su krenuli u postavljanje novih standarda ostatku zemlje. Deset godina kasnije ovdje će noću snimati Alen, Livio, Edi, Gustafi ili Tamara. Osobno svjedočim kako je Radio Pula za Istru 90-ih značila isto što i Zvečka za Zagreb 70-ih.

Slučajno ili ne, projekt Istarskog preporoda, sveistarska kulturna revolucija na svim platformama, brzinom raketnog pogona započeo je realizaciju svog master plana kada se raspala Jugoslavija. Suprotno od barokno-folklornih političara rane hadezeovske ere koji su u slobodno vrijeme u metropoli obožavali petljati po kulturi i jeziku, vladajuća istarska politika prirodno je prepoznala mindset najaktualnijih svjetskih trendova kao vlastiti sklop. Ne čudi stoga kako su Gustafi svirali sve rane ideesovske skupove, a marketinška agencija njihova lidera Edija potpisivala vizualni identitet stranke. Paralelno, istarski HDZ je angažirao Alena i Livija. Edi se preziva Maružin, Liviju je prezime Morosin. Očevi su im braća. Oba spadaju u red najznačajnijih autora u regiji.

IDS je odmah shvatio kako su turizam i kultura jedna kategorija. U pjesmi, na meniju, u cijeloj ispričanoj priči. Dio je Istre IDS automatski doživljavao baš onako kako je HDZ doživljavan u ostatku države. Kao antipatična vladajuća stranka. IDS je, međutim, odlučno krenuo s obračunom s kulturnim i turističkim stereotipom na svim razinama. Vladanje vještinama političkih i marketinških komunikacija kakvo je IDS tada pokazao bilo je u političkom ostatku Hrvatske nepoznanica.

Za pronalazak pravog modela razvoja bilo je dovoljno tek malo zdravog razuma koji je nalagao studijsko putovanje u pokrajinu sjeverne Italije. Toskanski model vrištao je gotovo identičnim geografskim, povijesnim i kulturnim predispozicijama. U 90-im je ta razvijena talijanska pokrajina ušla s rutiniranim poslovnim modelom te globalno prepoznatim destinacijskim identitetom.

U 90-im je najzapuštenija pokrajina Habsburškoga carstva, znana u tadašnjoj Rijeci kao sirotica Istra, ušla izbrazdana jednim od najcrnjih stoljeća u svojoj ga-dnoj povijesti: partizanima, iredentom, komunistima, nacistima, fojbama, lošim vinom…U 90-im je Istra ušla s imidžem ferijalne socijalističke destinacije, Savudrije i Fažane te zaostalim masovnoturističkim konceptom u zapuštenim i depresivnim turističkim centrima zapadne obale, u Poreču ili u Umagu. Rovinj je pokušavao uzgajati nekakav slabašni kulturni život, a ljepotica se Pula iz bivše Arsenalove spavaonice (u prvoj polovici 20. st.) za komunizma prometnula u ofucano središte dekadentnog JNA-ovskog spleena.

Bivše velebne austrougarske morske utvrde pretvorene su nakon 2. svjetskog rata i pola stoljeća totalne nebrige u zapuštena smetišta čijom su devastiranošću bili šokirani prvi posjetitelji nakon odlaska mrske vojske. Pedeset su godina vojnici s tranzistorima na uhu nedjeljom besciljno tumarali Pulom. Još gora slika od one u tadašnjem Maksimiru. Oficiri su u međuvremenu uživali na plažama zatvorenih područja svojih kasarni smještenih u zonama nulte kategorije uz samo more. O uzurpaciji Brijuna da ne govorimo. Danas tamo slobodno možemo ići u Šerbedžijin teatar.

Život na sjeveru

U 90-e je Istra ušla bez svojeg središnjeg dijela; unutarnja Istra je bila nepoznat turistički pojam. Šetnja prekrasnim, ali zapuštenim ili pak ruiniranim selima izazivala je još krajem tih 80-ih postapokaliprični doživljaj. Pokoja gostiona s katastrofalnim uvjetima, možda tek ponešto života na sjeveru. Gornja Bujština/Alto Buiese i legendarna Istarska konoba s najljepšim pogledom u regiji. Danas i strateški jako važnim; kompletan Piranski zaljev vam je sjedne strana, dok pogled s druge seže u daljine umaškonovigradskog područja, u doba socijalizma poznatog pod zajedničkim nazivnikom Bujština. Buje su, naime, po izvrnutoj logici morale biti administrativnim središtem turistički razvijenijim Umagu i Novigradu.

Rudari i menadžeri

U 90-e je Istra ušla s tom konobom čiji je jedini realni adut bila velika terasa, sve ostalo bilo je porazno, a vino, malvazija – kako su ga i tada zvali – bilo je neprozirne žarko žute boje, boje cekina, dok je after taste moguće opisati kao iskustvo svojstveno halucinogenim tvarima. Iako su okolna polja, sve do kuda se širi panorama s terase Istarske konobe, već i tada bila prepuna zasada vinove loze, vino je iz čudnih razloga stvarano u kućnim laboratorijima.

Toskana je u 90-e ušla sa strogo definiranom vinskom strategijom, razvijenim brendovima, tržištem i avangardnim fantazijama o supertoskanskim vinima. U Istri su, dakako, konobari uvezeni s istoka Jugoslavije obučeni u borosane i isprane pingvinske odore znali tek reći …hoćeš li crno ili bijelo? S napomenom da ste kod oporog kvaziterana mogli proći i daleko gadnije nego kod njegove kemijske sestre malvazije. Konoba je, naravno, bila u vlasništvu dosadnog pretprivatizacijskog umaškog Istraturista.

Malo dalje, niže, niz glavnu ulicu gornjega dijela Momjana, smjestila se daleko neuglednija, mala konoba s tek nekoliko stolova, bez pogleda, ali nekako domaća i topla konoba Rino. Krajem 80-ih velika socijalistička Istarska konoba zjapila je uglavnom prazna, dok su redoviti nedjeljni gosti iz obližnjeg Trsta, uglavnom porijeklom s ovih slikovitih brda sjeverozapadne Istre, preferirali konobu Rino. Doduše, ni ovdje vinska ponuda nije bila drastično drukčija od susjedstva, no atmosfera je bila intimnija, a hrana nešto jestivija. Pogled ste ionako dobili ako ste se nakon ručka popeli još nešto više, na uzvisinu gdje se smjestilo seoce San Mauro. S platoa mjesne crkve bit ćete nagrađeni poboljšanom verzijom momjanskoga pogleda na nekoliko susjednih država.

S druge, istočne strane Istre u Raši, novokomponiranom rudarskom gradiću, stiješnjenom u rukavcu mitske rijeke Raše, početak 90-ih značio je i početak posljednjeg desetljeća rada zadnjeg rudnika u Hrvatskoj, rudnika aktivnog još od 18. st. Na brdu iznad radničkih kuća serpentine vas dovode u predgrađe Labina, gdje su napuštene rudarske hale eksperti kulturnog menadžmenta Zahtila i Farkaš začas pretvorili u hram postindustrijske pop-kulture nizom avangardnih intervencija u prostor i u program. U fluidnom projektu LA Express povremeno je sudjelovao i Massimo Savić.

Posve drukčiji život nego na pitomijem i mekanijem, srednjoj struji sklonijem jugu, koji je katapultom, izravno iz Studija 3, u ostatak cijele zemlje lansirao hit Ja ne moren bež nje. U eteru dancea i kojekakvog seljaštva novohrvatske estrade, odjeknuo je Alen Vitasović iz Orbanića kraj Vodnjana, progovorivši napokon jednim razumljivim i urbanim pop jezikom.

Glazba kao vino

Lokalni dijalekt dodatno je pojačao univerzalni ugođaj pjesme. Arhitekt cijele priče bio je mladi livio Morosin, najsnažniji autor hrvatske pop glazbe. Uskoro će 50-a, no nikada nije kasno za zrela remek-djela, rekao bih kao štovatelj Dylana, Cohena ili JJ Calea. U ranim Livijevim pjesmama osjetio se John Hiatt baš kao što su rana vina mladoga Franka Kozlovića odavala metode vinara iz Toskane i ostalih vinskih velesila.

U ranim Gustafima jako su se čuli Texas Tornados ili kasnije Los Lobos, baš kao stoje novi urbani vinar dr. Ivica Matošević, gradski dečko iz Pule, započeo put k jednom od najcjenjenijih hrvatski vinara i znalaca, otkupljujući grožđe od raznih uzgajivača vina na jugozapadnim položajima. Negdje tamo gdje se glasoviti limski kanal oštro iz mora zabija u kontinent pa, legenda kaže, prodire sve do središta Istre, grada Pazina gdje završava u čuvenoj Pazinskoj jami. Onoj povezanoj s Julesom Verneom. Čiji brend je danas također djelić u velikom puzzleu brendirane Istre.

Samo 20 godina kasnije Ivica Matošević u obližnjim Krunčićima posjeduje vinsku hacijendu. Stalnom modernizacijom cjelokupne tehnologije proizvodnje i promocije, sustavnim isprepletanjem istarske vinske i kulturne priče, Matošević, Kozlović, Coronica i ostali prvoborci novoga vala istarskog vinarstva otvorili su put novom shvaćanju vinske kulture ne samo u Istri već i u cijeloj Hrvatskoj. Dečki se sada mogu baviti i ozbiljnim vinima, baš kao što Gustafi uporno snimaju sve bolju i zreliju glazbu.Glazbu koja baš poput najboljih istarskih vina može poslužiti kao metafora za Istru općenito.

Istru danas koja je na modelima Toskane, Los Lobosa, world trenda u ruralnome turizmu i urbanizmu, modernih hotelskih koncepata i nadasve odlično ispričane priče pronašla svoju autentičnost i razlikovne prednosti te ih znalački – by the book – prometnula u novu vrijednost.

Politika je pak sukladno strateškom marketinškom planu poticala kontrolirano brendiranje svega i svačega iz bliže i dalje istarske povijesti. Unatoč poslovičnim političkim nesuglasicama, cijela se Istra lako pronašla u novostvorenim platformama za biznis, veći ili manji. A rijetko tko nije imao – ako ne do jučer bezvrijedan i teško pristupačan komad zemlje uz samo more koji je ozbiljan investitor u turistički sadržaj otkupio za basnoslovne pare – onda barem neku staru kamenu kuću tu ili tamo,na jugu ili sjeveru Istre, od Barbana do Vodnjana ili na vrhu istrorumunjske Ćićarije… Ili barem dobru volju da svira u bendu, bude župan Istre ili pak radi na nekoj recepciji.

Uskoro je to shvatio i ostatak Hrvatske pa je svatko moderno poslovno osviješten i dovoljno bogat započeo svoju avanturu u maslinarstvu, vinarstvu, boutique hotelijerstvu, rock & rollu ili na filmu. Svatko poduzentniji je baš za svoj festival htio osvojiti neko istarsko brdo, dolinu ili slikoviti gradić, filmaši su došli snimati ljude, običaje i spotove, dizajneri redizajnirati, a veliki ulagači kalkulirati…

Ne čudi stoga daje doživotni CEO Istre, Nino Jakovčić, započeo konkretizaciju svoje strategije totalnog brendiranja Istre upravo u segmentu vina u čijem je marketiranju, uostalom, imao i obiteljsku tradiciju. Ne čudi da mu je cijeli vizualni imidž kreirala pulska avangardna dizajnerska scena.

Nekad učmali Umag

Da se, poput nešto kasnije Emila Tedeschija, odmah legitimirao kao pripadnik rock miljea. Gustafi su svirali na svim ranim IDS-ovim skupovima Unatoč povijesnoj sklonosti opiranju ovima i onima, Istru je početkom 90-ih neslužbeno ujedinio projekt novomilenijske Istre. Mračnome vinu iz zapuštenih konoba i prljavih restorana bez duha, obezvrijeđenom brendu malvazije, sorte s božanstvenom poviješću, preko noći je kao Pepeljugi vraćen identitet.

Podrumarstvo je bilo ona druga polovica formule uspjeha koja je priječila da se urod sa silnih zasađenih površina zapadne Istre prometne u kvalitetan proizvod, kasnije u ozbiljan brend. Rođen je tako, pod strateškom paskom MC-a Nine, odmah početkom 90-ih novi val istarskih vinara. Rođena je neka nova nova Malvazija, definiran novi brend. U jednom su se trenutku svi elementi nekako povezali u jednu cjelinu. Nekadašnja teška atmosfera radničke i vojne Pule, koja je, u anarhičnoj atmosferi raspada Juge pogodovala je razvoju teške rock-scene u kojoj su se profilirali odlični Messerschmitt ili Spoonsi. Osnovan je Art & Music Festival, klub Uljanik je stekao status kultnoga kluba. Scena je podsjećala na novovalnu euforiju 15-ak godina ranije.

Nakon početnih teških tonova, cijela se situacija razvedrava, počinje ubrzani razvoj cijele Istre, fuzija mora i kontinenta poluotoka pa i glazba poprima meksičko-teksaške boje u istarskoj interpretaciji. Toskanski utjecaj naučio je Istru kako sve raznolikosti valja ponuditi kao destinacijsku cjelinu pa je poluotok u pravome smislu počeo funkcionirati kao jedna jedinica, jedan grad. Ujutro sjedite u prozračnome kafiću u Stella Marisu, u modernom ATP centru i čekate meč. Centar je smješten na dojučerašnjim močvarama, mjestu gdje je još 80-ih bio smješten grozan kamp poznat prvenstveno po rojevima komaraca.

Stara jezgra Umaga, ranije zabranjena za ulaz pod prijetnjom batina lokalnih huligana, prometnula se u pješačku zonu prepunu privlačnih kafića i restorana. Istraturist, sada predvođen španjolskim destinatijskim menadžerima, preporodio je s ostalim investitorima, nekad zaboravljeni grad Zone B, učmali Umag, baš kao što su Adris, odnosno Maistra, vratili ozbiljne turiste i investitore u najveličanstveniji istarski grad i njegovu okolicu.

Astronom iz Višnjana

Već u drugome dijelu ljetnoga dana, uoči predstojeće špice ljeta 2010.,imat ćete gadnih dilema gdje i što dalje. U ugođajem nenadmašnom Savičentu, gdje se već desetu godinu zaredom Snježana Abramović brine za prvorazredni neverbalni i plesni doživljaj u regiji, ili pak u Motovunu, povijesnom gradiću središnje Istre, čije je ime danas postalo sinonimom filma i manifestacije kojom je Rajko Grlić razbio mit o dosadnim državnim filmskim festivalima. Iako je vladajuća politika i ovdje odigrala ulogu, izdašno sponzoriravši manifestaciju koja se nonšalantnošću rugala uštogljenoj Puli, valja priznati kako je u konačnici to bilo korisno i za repozirioniranje staroga pulskog festivala, te za prometanje pulskog amfiteatra, gdje nastupaju svjetski renomirani glazbenici, u najatraktivniju ljetnu pozornicu ovih prostora.

Valja poslušati koncert Tamare Obrovac, koja je istrianu prevela na jazz jezik daleko probivsi lokalne granice svojim autentičnim glazbenim iskazom. Ili, jednostavno, nakon večere u nekoj od nezaboravnih konoba koje su se redom prilagodile novom stoljeću, otići gledati zvijezde u slikoviti Višnjan gdje je astrolog vizionar Korado Korlević uspio ostvariti svoju veliku viziju i preseliti zvjezdarnicu iz svojega stana u velebni astrološki centar. Ili se možda tek uputiti s enofilom i glazbenikom Edijem Maružinom iz Gustafa na vožnju po skrivenoj mreži bijelih cesta. Usput možete svratiti na kakvu feštu vrhunskih maslinovih ulja.

Vodeći hrvatski dizajneri poput Brukete i Žinića, Cuculića, Turkovića i Šesnića uključeni su u ovaj ili druge segmente dugoročnog definiranja vizualne interpretacije novog identiteta Istre, ili pak tartufi za koje, osim stanovnišva užeg buzetskog područja, do 90-ih nitko nije ni čuo. Čak je i šparuga, koja raste diljem domovine pretvorena u autentični gastro brend, da ne govorimo o danas trendovskoj rikuli, koju smo kao djeca doživljavali kao beskoristan korov.

Sredinom 90-ih se cijela Hrvatska i okolna regija masovno ljeti počela ritualno seliti u Pulu i Istru na kulturni turizam. Istra je uz krajnji luksuz ponudila i odgovarajuću filozofiju studentskog turizma pa svoju publiku adekvatan i pristojan smještaj čeka i u kampu podno motovunskoga brijega. Osamljenim brdima odjednom je udahnut neki novi život, napuštena i devastirana sela na čijim su kućama još vidljivi grafiti iz 2. svjetskog rata počela su ga živjeti punim plućima.

Valja otići usput na Brijune, uz neku od čarobnih noćnih kazališnih predstava u kakvoj romantičnoj uvali, provjeriti što su tamo skriveni od očiju javnosti radili utemeljitelj modernih Brijuna Paul Kupehvieser ili pak nasljednici Tito i Tuđman. Koji su se kao državnici bezočno uvalili u ono stoje sagradio i izmislio kontroverzni austrijski industrijalac. Najteže je išlo s hotelima na obali Istre. Obnavljati objekte iz 60-ih ili graditi nove hotele, bila je dilema novih vlasnika. Unutrašnjost je u jednome trenutku pretekla obalu Istre. Tek u zadnje vrijeme zasjali su i u tom segmentu biseri poput jednog Monte Mulinija.

Šta bi nona rekla

Nekadašnja siromaška kužina koja je pripravljala raže ili pljukance na buru, dakle brašno s čistom vodom bez ikakvih dodataka, ih fritaju s maslačkom, odjenula je postmodernističko ruho i ponudila cijeli niz slasnih kombinacija moderne i fuzijske kuhinje. Odjednom su stvorene nezamislive perverzije, spoj siromašne i luksuzne kuhinje, poput kraljevskih pljukanaca s tartufima na krunici od sira. Moja bi pokojna nona zasigurno mislila kako je došao kraj svijeta kada bi čula za ove kulinarske konstrukcije.

Valsabbion u Pješčanoj uvali među prvima je uklesao svoje ime u kamen temeljac nove hrvatske gastronomije. Danas svatko želi imati originalniju i ukusniju hranu, ugodniji smještaj, uzbudljiviji program, no poveznica svega je bila i jest opća pozitivna atmosfera koja je Istru jednostavno nametnula.

LJETO 2010. Jazz, barok, film i ekskluzivni ambijenti

Kraj prvog desetljeća novog stoljeća Istra je dočekala rutinirano. Nema, doduše, više one početne euforije, što je i normalno. U ljeto 2010. godine ušlo se s već etabliranim, ali jednako tako i novim manifestacijama koje iznova podižu ljestvicu. Legendarni jazz promotor Dražen Kokanović, neslužbeni resident Monte Mulinija, u četvrtak je u taj ekskluzivni ambijent doveo Kurta Ellinga, najboljeg jazz pjevača na svijetu.

Tamara je ovaj vikend na bajkovitom otočiću Sveti Nikola, smještenom odmah ispred Poreča, krenula s prvim izdanjem prestižnog Valamar jazz festivala. U Rovinju traje festival barokne glazbe, a povijesnim zidinama Dvigrada i okolice odjekuju zvuči rane glazbe. No to je tek početak, Rajko i Igor krajem mjeseca po dvanaesti put pozivaju ekipu na urnebesni filmski tulum u Motovun, nekako paralelno će Sneki već jedanaestu godinu zaredom dovesti vrhunski moderni ples na snene uličice predivnog Savičenta. Pula ove godine ima svoje 57. izdanje, početni antagonizam Pula – Motovun (čitaj HDZ – IDS) ispuhao se, pa ove godine i sam Rajko Grlić predstavlja svoj film na domaćoj filmskoj smotri.

Ostatak turističke Hrvatske polako hvata korak s poluotokom, no drastična repozicija koju je Istra doživjela u zadnjih dvadeset godina ostaje jedinstvenim i školskim primjerom kvalitetnog destinacijskog menadžmenta.

Jutarnji list

Na Svečanoj akademiji nazočili su i brojni drugi predstavnici stranaka te predsjednik Republike Srbije Boris Tadić koji je ujedno i predsjednik Demokratske stranke Srbije te predsjednik Instituta regija Europe Franz Shausberger.

Zajedno s domaćinom Nenadom Čankom, svi su istaknuli bitnost povezivanja Istre i Vojvodine te IDS-a i LSV-a kao primjer uspješne suradnje i putokaz za prevladavanju netolerancije na području jugoistka Europe.

Predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić i predsjednik Srbije Boris Tadić na marginama Akademije imali su i bileteralni susret o stanju u Hrvatskoj i Srbiji.

Jakovčić je naglasio da je sretan što se slovenski referendum dogodio upravo na način da je bio pozitivan, naročito u slovenskom dijelu Istre, gdje je više od 70 posto ljudi izišlo i glasalo za.

- Djelovat ćemo kao partneri kad Hrvatska uđe u EU i bit ćemo lideri na području zapadnog Balkana, poručio jeJakovčić, iskoristivši priliku da zamoli dvojicu predsjednika da podrže inicijativu Jadranske strategije.

Susret u Istri, kolijevci tolerancije, razumijevanja i prijateljstva, jasno govori o novom uzletu slovensko-hrvatskih odnosa, izjavio je hrvatski predsjednik Ivo Josipovic. Inicirali su ga Grad Buzet te Društvo slovensko-hrvatskog prijateljstva, uz podršku Društva za hrvatskoslovensku pograničnu suradnju.

Visoke goste dočekali su gradonačelnik Valter Flego i predsjednik Društva slovensko-hrvatskog prijateljstva, ujedno počasni konzul Republike Hrvatske u Sloveniji Božo Dimnik.

Slovenski predsjednik Danilo Türk istaknuo je da su Slovenija i Hrvatska prošle dugi put, obilježen vrlo dobrom suradnjom i povremenim teškoćama. Referendum je stvorio novu klimu u kojoj se razmišlja o novim projektima te je pozvao je prijatelje iz Hrvatske da razmišljaju o EU-u kao o mogućnosti i kao o zajednici kojoj trebaju promjene.

Gradonačelnik Buzeta Valter Flego naglasio je da u ovim turbulentnim vremenima u Buzetu nije bilo tektonskih poremećaja.

- Za to su u velikoj mjeri zaslužni i odlični slovensko-hrvatski odnosi, suživot, međusobno razumijevanje i poštivanje te svakodnevna suradnja. Jer, iako postoje određena otvorena i neriješena pitanja, poput imovinskopravnih odnosa vezanih za Buzetsku pivovaru, puno je više pozitivnih primjera. Zbog toga, zbog naših isprepletenih i neraskidivih odnosa, zbog globalnih privrednih subjekata kao što je Cimos, zbog ljudi koji imaju svoju rodbinu, prijatelje i poslovne partnere s obje strane granice te zbog sutrašnjeg zajedničkog života u velikoj europskoj obitelji, izuzetno sam ponosan i sretan što se ovaj susret održava upravo u našem Buzetu, poručio je Flego.

Kao problem čije bi rješavanje moglo poboljšati komunikaciju u interesu ljudi i gospodarstva s obje strane granice naveo je potrebu sanacije državne ceste Gračišće – granični prijelaz Požane, s rekonstrukcijom graničnog prijelaza, u cilju njegovog ponovnog otvaranja za sav teretni promet.

Živjele Slovenija, Hrvatska i Istra!

Poručivši da hrvatsko-slovenski odnosi u proteklih 20 godina nikad nisu bili dobri kao danas, istarski župan Ivan Jakovčić svoj je jučerašnji govor završio uzvikom: Živjela Slovenija, živjela Hrvatska, a, hvala Bogu, živjela i Istra!

Sačuvati vjekovno prijateljstvo

Buzetski sastanak okupio je najuglednije gospodarstvenike i političare s obje strane granice, među kojima su bili i Aurelio i Franco Juri. Prvi donedavni slovenski zastupnik u Europskom parlamentu, a drugi pariamentarac u Ljubljani, koji su se skoro jedini u Sloveniji protivili slovenskoj blokadi hrvatskih pristupnih pregovora, ne želeći dobrosusjedske odnose i vjekovno prijateljstvo dvaju naroda žrtvovati zbog viših nacionalnih interesa.

Buzetska naušnica u Zagreb i Ljubljanu

Hrvatskom i slovenskom predsjedniku domaćini su poklonili srebrnu repliku brončane naušnice, koja je u arheološkoj literaturi poznata kao buzetska naušnica. Pojavljuje se uglavnom u grobovima ranosrednjovjekovnog autohtonog i romaniziranog ilirokeltskog stanovništva na području između jadranskih obala i alpskoga pojasa, napose u sjevernoj Istri između Buzeta i zapadne obale, a datira se uglavnom u 7. i 8. stoljeće. Pučko otvoreno učilište Augustin Vivoda i Zavičajni muzej u suradnji s Gradom Buzetom i Turističkom zajednicom pokrenuli su nedavno projekt izrade i promocije replike tog kulturnog dobra kao autohtonog suvenira i kandidirali ga na natječaj Ministarstva turizma.

Glas Istre/IDS

Foto: Večernji list